NK Celik je jedan od simbola grada Zenice koga
gotovo svi zenicani smatraju svojim i sa njim se poistovjecuju.Fudbalski klub Celik rodjen je maja 1945. godine u oslobodjenoj Zenici. Grupa ratnih veterana: J. Primorac, I. Markovic, S. Trbojevic, Z. Mazanek, R. Bacevina, M. Celic i M. Haramandic odlucila je da osnuje fudbalski klub. Mazaneku je pripala cast da klubu da ime koje zvucno simbolise grad celika i metalurga - Celik! Pod tek razvijenu crvenu-crnu celikovu zastavu stali su igraci: I. Andric, H. Pojskic, J. Primorac, A. Penjic, S. Trbojevic, N. Soldin, M. Mujkic, S. Mihacevic, A. Smajlovic, V. Leki, I. Mecan, H. Imamovic, V. Radeta, N. Nakonesni, R. Knez, O. Smriko, M. Bakotic, F. Pavlic, A. Milovic, H. Sinanovic, A. Dzanesic, S. Pojskic. Uskoro po osnivanju kluba na red su dosli eliminatorni susreti za ulazak u Prvu republicku ligu. Ova liga BiH obuhvatala je sljedece klubove: Velez (Mostar), Borac (Banja Luka), Jedinstvo (Bihac), Proleter (Teslic), Sloboda (Tuzla), Bratstvo (Travnik), Udarnik i Sloboda (Sarajevo) i naravno Celik (Zenica). U sezoni 1946/47. godine fudbaleri Celika startovali su vise nego uspjesno. U prvih pet kola osvojili su najvise bodova te drzali celnu poziciju na tabeli nakon ćega su posustali i na kraju zauzeli solidno cetvrto mjesto, dok je titula prvaka pripala Velezu iz Mostara. Drugi je bio sarajevski Torpedo koji je nastao fuzijom Udarnika i Slobode. Sezone 1947/48. ukinuta je Republicka liga, a takmicenje je organizovano u pet Podsaveznih liga. U Drugoj grupi podsavezne lige FK Celik je ubjedljivo osvojio prvo mjesto i stekao pravo takmicenja u novoosnovanoj Republickoj ligi. Sezone 1948/49. obnovljena je Republicka liga u koju je bilo uvrsteno 12 najkvalitetnijih klubova iz BiH. U toj sezoni FK Celik je zauzeo peto mjesto sto mu je omogucilo da razigrava za Trecu saveznu ligu sa Radnikom iz Bijeljine i Borcem iz Banja Luke, gdje su osvojili isti broj bodova kao i prvoplasirani Borac, ali su zbog losije gol razlike odlazak u trecu ligu prepustili Borcu. Sezone 1950/51. Zenicani su zabiljezili pravo iznenadjenje i osvojili titulu vicesampiona postigavsi do tada najveci uspjeh u najvisem rangu tog takmicenja. Prvak, je bio Borac iz Banja Luke. Od 1951. do 1953 Celik nije zabiljezio neki znacajniji rezultat, a u to vrijeme dotadasnji Celik mijenja naziv u Zenica. Takmicarska sezona 1953/54. donijela je veliku radost simpatizerima FK Zenica koja ubjedljivo osvaja prvo mjesto u Republickoj ligi i uspijeva postati clan saveznog ranga takmicenja. Poslije ove sezone ukinuta je "Druga liga" i takmicenje je nastavljeno po zonama. Zenica se nasla u A grupi, a najveci konkurent je bio Borac (BL). Zenicani su zauzeli prvo mjesto i stekla je pravo da se kvalifikuje za Prvu saveznu ligu. Prva prepreka bila je Lovcen. U Crnoj Gori bilo je 2:1 za Lovcen. Revans u Zenici doveo je na stadion rekordan broj gledalaca 6000. Susret je zavrsen za nepopularnih 0:0. FK Zenica nastavila takmicenje u zonskoj ligi gdje se takmicio i sarajevski Zeljeznicar. Ove dvije ekipe su odigrale derbi utakmicu. FK Zenica je pobijedila sa 1:0 golom Vinka Galica u 34. minuti koji je proslavljao 250 utakmicu u dresu FK Zenica odnosno Celika. U revansu u Sarajevu bilo je 1:1. Plasman FK Zenice na trece mjesto omogucio je njenim fudbalerima ucesce u kvalifikacijama za Drugu saveznu ligu. Najvazniji susret Zenicani su odigrali sa glavnim konkurentom ekipom Rudara iz Kaknja. Medjutim Rudar je slavio sa 1:0. U sezoni 1959/60. vraca staro ime FK Celik. Kormilo tima preuzimaju Vlatko Konjevod i Vujica Radosaljevic. Celik ubjedljivo osvaja prvo mjesto i razigrava za ulazak u Drugu ligu. Jula 1960. godine odigrana je prva utakmice za razigravanja izmedju FK Celika i Borova. Susret je pratilo oko 10.000 ljubitelja nogometa u Zenici. FK Celik je pobjedio sa 2:1 golovima Malesevica i Renica. Revans susret u Borovu posmatralo je oko 5000 Zenicana. FK Celik se plasirao dalje, a u Zenici je zavladalo neopisivo slavlje. Godine 1963. FK Celik u polufinalnoj utakmici Kupa Bosne i Hercegovine pobijedio je ekipu Borca u Banja Luci sa 1:2 sto im je omogucilo da se plasiraju u cetvrt finale i da kao jedini tim iz BIH ucestvuju u zavrsnim borbama Kupa bivse drzave. U cetvrtfinalu Celik je igrao sa Sutjeskom iz Niksica koja je na Blatusi slavila pobjedu 0:1 i Sutjeska otisla u polufinale. Sezone 1966/67 klub preuzima D. Vidovic kao predsjednik, a strucna briga je nad igracima je povjerena tandemu Takac-Pozder. Celik i Sloboda vodili su glavnu borbu za plasman u najace takmicenje. Na Blatusi pred 20.000 gledalaca ova dva tima podijelila su bodove (1:1), iako je Celik bio u vodstvu. Poslije uspijeha u Sibeniku gdje je pobijedio sa 2:1, Celik je do plasmana u Prvu ligu imao jos samo jednu prepreku, Borovo. U Borovu se okupilo 10.000 gledalaca. Odluka o pobjedniku pala je u 83. minuti. Lazovic je glavom neodbranjivo pogodio donji lijevi ugao 0:1 i Celik se plasirao u Prvu ligu uz neopisivo slavlje. Vec na pocetku prvenstva Celika je pokazao svoju vrijednost sa par odlicnih rezultata. Onda je slijedila serija losih rezultat, pa nije bilo dovoljno da pred sami kraj prvenstva pobjedama nad Vojvodinom, Zagrebom, FK Celik ostane u prvoj ligi. Po ispadanju iz Prve lige Uprava Celika se organizuje za povratak u Prvu ligu. U klubu su ostali izvrsni strucnjaci Miodrag Kos i Bosko Drenovac. U ekipu su dosli mladi Talic, Galijasevic, predvodjeni iskusnim Lalicem, Renicem, Pintolom, Stijovicem i drugim igracima koji su poceli krciti put ka vrhu tabele. 16. jula se slavio ponovni ulazak Celika u najelitnije drustvo. Narednih deset godina FK Celik je redovan ucesnik Prve lige. Mozda je to i najbolje doba Celikove historije. Celik 1971. godine po prvi put ucestvuje u Srednjoevropskom kupu. U finalu, na terenu u Gorizi u Italiji, Celik sa 3:1 pobjedjuje tada mocnu Austriju iz Salzburga i u Zenicu donosi prvi evropski trofej. Naredne sezone Celik ponovo ucestvuje u istom kupu i u finalu Celik se sastaje sa velikom Fiorentinom iz Firenze. FK Celik je uspio u Firenzi 4. augusta 1972. odigrati 0:0. Revans susret odigran je dva mjeseca kasnije na otvaranju stadiona Bilino polje. Celik je 4. oktobra docekao igrace Fiorentine pred rekordnih 34.000 gledalaca. Pogotkom Mirsada Galijasevica u 90. minuti susreta Celik je osigurao drugu titulu Srednjoevropskog kupa. Godine 1973. Celik ponovo nastupa u Srednjoevropskom kupu, ali ovaj put gubi u finalu od madjarske Tatabanye. Tih godina Celik ucestvuje u novom evropskom takmicenju, Intertoto Kup, gdje zajedno sa jos devet pobjednika u po grupama postaje jedan od deset pobjednika kupa 1975. godine. Sve do sezone 1978/79. Celik je igrao u Prvoj ligi kada je ponovo primoran da se u zadnjem susretu bori se za prvoligaski status. Odlucujuci mec Celik je igra sa OFK Beogradom na Bilinom Polju, a rezulztat je bio 1:1. Nakon godinu dana igranja u Drugoj ligi, Celik se u sezoni 1980/81. vraca u Prvu ligu. Tu ostaje samo jednu sezonu i opet ispada u Drugu ligu. U sezoni 1981/82. Celik u Vinkovcima igra odlucujuci mec za ulazak u drustvo najboljih gdje je deklasiran od strane Dinama sa 5:0. Sljedece sezone uspijeva ponovo uci u Prvu saveznu ligu i ostaje samo jednu sezonu. U sezoni 1984/85. Celik u nezaboravnoj utakmici u Solinu obezbjedjuje ulazak u "elitni razred". Celik pobjedjuje sa 1:0 i ponovo ulazi u Prvu ligu. U sezoni 1985/86. Celik je u posljednjem kolu uspio da sacuva prvoligaski status nakon dvije utakmice sa Rijekom. U sezoni 1987/88. dolazi do afere oko namjestanja rezultata u mecevima Prve savezne lige. Celiku je u Pristini bila potrebna pobjeda. Pristinci su zaigrali sjajno i do 87. minute vodili sa 2:0. Medjutim, do kraja Celik postize tri gola i pobjedjuje. 1994. pocinje nogometno takmicenje u Bosni i Hercegovini, a Celik postaje prvi Sampion nezavisne Bosne i Hercegovine, a titulu je osvajao i u naredna dva prvenstva, dok je dva puta ponio trofej pobjednika Kupa BiH. Prvu titulu Celik osvaja 1994. godine nakon skracene sezone osvojivsi maksimalni broj bodova, a na finalnom turniru koji je odigran u Zenici savladao je ekipe Sarajeva (3:1), Zeljeznicara (3:2), Bosnu iz Visokog (1:0). Bila je to historijska titula Celika jer je osvojena u Prvom drzavnom prvenstvu BiH. Naredne dvije sezone crno-crveni su uspjeli odbraniti titulu dva puta zaredom. Poslije trece titule doslo je do raspada Celikove sampionske ekipa i slabijih rezultata. Novi milenijum donio je nesto o cemu su svi u Zenici sanjali. Izlazak na evropsku scenu i tri pobjede nad renomiranim protivnicima, uz gol razliku 7:5. Sve je pocelo pobjedama nad Denizlisporom od 1:0 i 5:3 u revansu. Na sljedecoj utakmici sa belgijskim Gentom pred 20.000 navijaca, ponovo pobjeda od 1:0. Ipak, u revansu, nesretno i nespretno, Ekrem Bradaric je uspio dva puta zatresti svoju mrezu, te otvoriti put za Belgijsku ekipu KAA Gent.
1 komentar:
ma extra post
ja navijam za celik :P
Objavi komentar